Otkud svi ti silni
vlakovi dolaze
Zanimanje ne pokazujem
ako mi tebe
ne dovoze
Ma neka iskrcaju
marvu i putnike
Ako se u gomili
tvoje lice ne ukaže
nastavljam zadanom
putanjom
Pišem ti sonete
pišem ti poeziju
Dobit ćeš ih jednog dana
Kad shvatimo, kad shvatiš
Da je za mene
Tvoja duša tkana
Pišem ti sonete
pišem ti poeziju
Dobit ćeš je kad
Ja dobijem priliku
Polizati ti
Pičku
Usred zime nosiš
sunčane naočale
navrh glave
E vidiš
samo radi toga bi ti se
Najebo mame
Nakon svega
ostali su tek obrisi
prošlosti
Ipak dovoljno jasni
da tjeraju
Strah u moje kosti
Pjesme će mi najzad
postati umjetnički
vrijedne
Kupio sam rječnik
stranih riječi
prepun onih što
umjetnički vrijede
Normabel
da me otupi svog
Normabel
da ga popijem skroz
Normabel
ne osjećam bol
Normabel
svoj na svom
Normabel
progutat ću sve
sanjam crno bijele sne
Uopče nisam siguran
Što je san
Što java
Jedino znam da mi se
jebeno spava
Normabele krckam za doručak
Koji je danas dan?
Isus
ako ne prva
onda najveća u nizu
izmišljotina katoličke crkve
mesija pih...
pa na tako jeftin
način crkne
Obećao da će se
vratiti po vas
ali kada
koliko se još
mora desiti sranja
Možda je zaspao
možda je mamuran
stari mu sigurno sere
mora da je nadrkan
Metapren koristim
za ajmpren
Variva dobiju sasma
drugu dimenziju
Za gubicu ti doslovce
zalijepe žlicu
Slavica silovala
Mendu
Kuda ide ovaj
Svijet
Nešto nije u
Rendu
Nema komentara:
Objavi komentar